Dragi tata,
U životu postoje rastanci za koje znamo da su neminovni, ali ovaj je došao prerano i na njega nismo bili spremni. Iako si izgubio borbu sa bolešću, tješi nas pomisao da si sada negdje gdje više nema bola, straha ni starosti. Da si tamo gdje je samo ljubav i gdje su svi tvoji voljeni koji su otišli pre tebe – Buba, deda i, nadamo se, tvoja Ela.
Ovde ćeš nastaviti da živiš dok god mi živimo, kroz naša sjećanja i naše priče tvojim unucima. Zauvijek si dio nas i mi dio tebe. Srešćemo se opet, nekada, kada i mi krenemo putem kojim svi moraju da odu.
Volimo te beskrajno i nedostajaćeš nam.

Tvoji Sanja, Tamara i Aleksandar