Dragi tata, prođe godina dana bez tebe, a bol i tuga traju kao i prvog dana. Postoje trenuci kada nam se čini da ćeš se pojaviti, i da je sve ovo bio samo ružan san. Ali stvarnost nas uvijek iznova podsjeti da te nema, barem onako kako bi smo mi željeli. Nedostaješ u svakom trenutku naših života. Ponekad te tražimo u nebu, ponekad u snovima, a najčešće u vlastitom srcu, jer tu si ostavio Najdublji trag.Tvoj odlazak nas je naučio koliko su trenuci dragocjeni, koliko je ljubav krhka i koliko boli gubitak. Ali nas je naučio i da prava ljubav ne prestaje smrću. Ona se samo pretvori u tišinu, uspomene i u vječnu čežnju. Ostao si dio nas zauvijek.

Tvoji Mačo, Ana, Lazar, Sofija i Nevena