Dragi naš Vlado,kako prihvatiti da te više nema...

Od tihog i stidljivog dječaka izrastao si u čovjeka koji je znao šta su ljubav, odgovornost i porodica. Gledali smo te kako rasteš, radovali se svakom tvom uspjehu i voljeli te kao svoje. A sada ostaje bol i pitanje zašto baš ti, zašto ovako rano, kada je pred tobom tek bio život.

Nismo te gledali kao tuđe dijete, zato nas tvoj odlazak boli kao da smo izgubili dio sebe. Tvoj dječiji osmijeh i dobrota zauvijek će ostati u našim srcima.

Počivaj u miru, naše drago dijete. Da možemo, još samo jednom bismo te zagrlili, nasmijali se s tobom i rekli ti koliko te volimo.

Zauvijek ćeš imati svoje mjesto u našim srcima.

Tvoji Zoran i Stana Jelić🕊️