Tajo, babo, ćaća.

Neki dan ti "zaprijetih" da usporiš malo, jer ti čitulju ne mislim pisati. Život me je brzo demantovao, ali i potvrdio ono što smo oduvijek osjećali i znali. Ovih dana, primajući more poruka, a posebno 04.oktobra je bila velika čast i ponos uspravno stajati, tolikom broju ljudi pružiti ruku i bez stida gledati u oči. Javljaju se i bili su tu zbog tebe.
Hvala im, a najviše hvala tebi. Uvijek je bilo i zauvijek se biti lijepo zvati se sinom i kćerkom Neđa Komnenovića.
Neka te Gospod primi u naručje svoje.
HRISTOS VASKRSE.