Dragi moj tajo,

prošle su četiri godine otkako si nas napustio, a meni se i danas čini kao da ćeš svakog trenutka otvoriti vrata i vratiti se. Četiri godine bez tvog glasa, zagrljaja i onog osjećaja da si tu, da imam svog tatu na kojeg uvijek mogu računati.
Prerano si nas napustio, tajo. Otišao si onda kada je trebalo da uživaš u životu, u svojoj djeci i svojim unucima i unuci. Trebalo je da ih gledaš kako rastu, da ih grliš, da se raduješ njihovim prvim koracima, riječima i uspjesima. Toliko je trenutaka prošlo bez tebe koje bih svim srcem voljela da si mogao doživjeti.
Znam da bi bio ponosan na nas. Znam da bi se radovao svakom našem uspjehu i da bi svoje unuke i unuku volio najviše na svijetu. Često pomislim koliko bi samo ljubavi bilo u tvom srcu da si danas ovdje sa nama.
Čuvamo te u svojim pričama, uspomenama i srcima. Dok god živimo, živjećeš i ti kroz nas i kroz sve što si nam ostavio.
Odmori, moj tajo, u Carstvu Nebeskom. Neka ti duša počiva u miru i vječnosti, a ti nas odozgo čuvaj, pazi na nas i budi naš anđeo čuvar.
Volim te. 🤍

Tvoja ćerka Minja, zet Miloš, unuk Jakov i unuka Sara