Dvanaest godina je prošlo,a nama se i dalje čini da si otišao juče.Nedostaješ u svakom danu,u svakoj tišini, u svakoj uspomeni.Toliko toga bismo ti još rekli,toliko zagrljaja ti dali…Najbolnije je što vrijeme prolazi,a mi se i dalje nadamo nemogućem da ćemo te još jednom vidjeti,čuti tvoj glas i zagrliti te.Neke tuge vrijeme ne izliječi,samo naučiš da živiš s njima.A ti, Milenko, ostaješ naša bol koja nikada neće prestati.

Majka Zorka, brat Zdravko, snaha Milica, bratić Dragan i bratične Sara i Valentina