Dragi Mišo,
evo prođe pola godine kako nisi sa nama, a mi se jošuvijek nadamo da ćeš doći, da si otišao na utakmicu koja predugo traje.
Fališ svima i meni i djeci i unucima, a najviše tužnoj majci koja se svaki dan pita gdje je pogriješila da trpi toliku bol u srcu. Kažu da Bog stavlja pravedne duše na iskušenje, onda je to, jer njena duša je dobra i velika i pored teške boli za svojom djecom.
Počivaj u miru dragi naš, a mi ćemo te se sjećati, spominjati, čuvati od zaborava.

Tvoji: majka Vinka, supruga Milojka, sinovi Marko i Miodrag, nevjesta Nikolina i unuci David i Pavle