Majko moja,
Sutra je 40 dana otkako si otišla, a ja još uvijek ne mogu da prihvatim da te nema. Čini mi se da ću svakog trenutka čuti tvoj glas, ugledati tvoj osmijeh i potrčati ti u zagrljaj kao nekada.

Otkako te nema, ništa više nije isto. Ostala je velika praznina koju ništa i niko ne može ispuniti. Nedostaješ mi u svakom danu, u svakoj radosti, u svakoj tuzi… Nedostaješ mi onda kada mi treba samo jedna riječ, jedan pogled i jedan zagrljaj moje majke.

Bila si moja majka, ali i moje utočište, moja sigurnost i osoba kojoj sam mogla reći sve. Sada imam toliko toga da ti kažem, a mogu samo da pogledam prema nebu i šapnem: „Volim te, majko, i nedostaješ mi.“

Da mogu samo još jednom da te zagrlim, da ti kažem koliko te volim i koliko sam zahvalna što sam baš ja imala tebe za majku. Dala bih sve za još jedan tvoj osmijeh, još jedan razgovor, još jedan trenutak pored tebe.

Majko, ne znam kako se živi sa ovom prazninom. Učim da živim bez tebe, ali nikada neću naučiti da živim a da mi ne nedostaješ.

Hvala ti za svaki zagrljaj, svaku riječ, svaku brigu i svu ljubav koju si mi pružila. Hvala ti što si bila moja majka. Tvoja ljubav će zauvijek biti dio mene i nosiću je kroz cijeli svoj život.

Počivaj mirno, majko moja.
Neka te anđeli čuvaju tamo gdje ja više ne mogu.
A ja ću te čuvati u svom srcu dok god dišem.

Volim te, majko.
Nedostaješ mi više nego što će riječi ikada moći opisati.

Tvoja kćerka. ❤️