Godine dvije, godine duge, godine bola, godine tuge.
U srcu tuga, na grobu tišina, al' u domu našem velika praznina. Ne vidim ti oči i ne čujem glas, al' osjećam da si tu između nas.
Kao da čujem negdje glas iz daljine, pogled te traži kroz ovaj dim tišine.
I kad te nema, kad si daleko od očiju, naći ću te u svojoj duši u svom srcu.
Kad nam odlazi neko drag, ne boli smrt, već boli sve ono što ide posle. Boli praznina koja nikada neće biti popunjena. Dvije godine tvoje tišine bole isto kao i prvog dana.
Hvala ti za svaku godinu ljubavi, dobrote i sreće koju si mi pružio. Sjećanje na tebe i tvoj lik ostaće u mom srcu dok god ja postojim.
Neka te anđeli čuvaju, a ja te u srcu nosim zauvijek.

Supruga Milojka