Ljepoto majkina i tatina zanijemili smo za tobom.
Otišao si, a sa tobom je otišao i dio nas. Srce nam je prepuklo od bola, a duša ostala nijema. Svako jutro se budimo sa nadom da je sve ovo samo ružan san, a onda nas stvarnost ponovo slomi.
Kako da majka živi bez svog sina? Kako da otac nastavi putem kojim ste zajedno koračali? Sve što smo bili i sve što smo sanjali, zauvijek će nositi tvoje ime.
Ne znamo kako dalje, sine naš. Učimo da dišemo bez tebe, a svaki dah boli. Jedino što nam daje snagu jeste obećanje da te nećemo iznevjeriti. Sve što si započeo i planirao, majka i tata će dovršiti onako kako bi ti želio. To ti dugujemo iz ljubavi koju ni smrt ne može ugasiti.
Čuvaj nas sa neba, anđele naš. Budi uz nas kada posustanemo, kada suze budu jače od riječi i kada nam ponestane snage. Pošalji nam zagrljaj kroz vjetar i mir kroz naše molitve.
Kažu da Bog sebi uzima samo najbolje. Ako je to istina, onda je uzeo naše najveće blago. Nama je ostavio uspomene, ljubav koja ne prolazi i bol koja će trajati dok se ponovo ne sretnemo.
Nisi bio samo naš sin. Bio si naše srce, naš ponos, naša sreća i smisao našeg života.

Volimo te beskrajno i voljećemo te dok postojimo.

Tvoja neutješna majka i tata.