Braco moj, za srce si me ujeo.

Nisi nas smio ovako ostaviti. Šta da kažem Joku mom kada me pita gdje mu je najbolji ujko? Šta da kažem Vuku kada me pita gdje je tata? Šta da kažem Dunji i Irini koje će te zauvijek tražiti u svakom svom koraku? Kako da utješim majku, tatu, brata, našu Draguju? Kako sebe da utješim i kako da naučim živjeti sa ovolikom tugom?

Ne mogu da prihvatim da te više nema. Kao da ćeš svakog trenutka otvoriti vrata, nasmijati se i reći da je sve ovo bio samo ružan san. A znam da nećeš. Ostale su uspomene, tvoj glas koji odzvanja u našim srcima, tvoj osmijeh koji nikada nećemo zaboraviti i ljubav koju ni vrijeme ni smrt ne mogu ugasiti.

Bio si oslonac, brat, prijatelj i čovjek velikog srca. Nedostajaćeš u svakom porodičnom okupljanju, u svakoj radosti i svakom danu koji dolazi. Ništa više neće biti isto bez tebe.

Čuvaj nas odozgo, kao što si nas čuvao dok si bio sa nama. Moli Boga za nas da pronađemo snagu da izdržimo ovu bol. Mi ćemo te čuvati u svojim mislima, pričati o tebi, spominjati tvoje ime i voljeti te dok god dišemo.

Kažu da vrijeme liječi rane, ali postoje rane koje nikada ne zarastu. Ti ćeš zauvijek ostati dio nas, dio naših srca i naših života.

Počivaj u miru, braco moj. Dok se jednog dana ponovo ne sretnemo, nedostajaćeš nam svakim otkucajem srca.

Tvoja seka sa porodicom