Draga naša mama,

Prošla je godina otkako nisi s nama, a tuga i praznina koje si ostavila i dalje su iste. Vrijeme nije izbrisalo bol, samo nas je naučilo da živimo s njom. Nedostaje nam tvoj glas, tvoj zagrljaj, tvoj osmijeh i svaka riječ kojom si nas hrabrila. Hvala ti za svu ljubav, dobrotu i žrtvu koju si nam pružila. Sve što jesmo, nosi dio tebe u sebi. Svaki dan mislimo na tebe, a posebno danas, kada se navršava godina otkako si nas napustila. Tvoje unuke svakodnevno te spominju i s ljubavlju se sjećaju svake igre, svakog zagrljaja, svake pažnje koju si im nesebično poklanjala i nježnog uspavljivanja uz tvoje „nina-nana“. Tvoja ljubav, toplina i dobrota zauvijek će živjeti u njihovim srcima. Molimo se da počivaš u miru i da te čuvaju anđeli, baš kao što si ti cijelog života čuvala nas. Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima, mislima i molitvama. Volimo te i beskrajno nam nedostaješ.

Ponosno i s ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe: tvoja kćerka Dragana, sinovi Obren i Milivoje, zet Miloš, nevjesta Dragana, unuke Teodora, Teona i Aleksija, i unuk Maksim.