Ode ti meni moj djede, sa mojim drugim djedom na neko bolje mjesto... Ne pozdravišmo se.. Ode kad si nam najviše trebao.. Najviše me boli što nisi uspjeo da me ispratiš u vjenčanici, da me pogledaš tvojim toplim očima i ponosnim pogledom ..
Boli me što nisi dočekao da vidiš moju djecu, svoju praunučad ,da im se nasmiješ onako kako si ti samo znao.. Znam da bi bio najsrećniji djed na svijetu, i da si to samo čekao.. Ta tvoja rečenica "Šta čekaš više, dok je djed još živ i dok može da dočekam i to od tebe, i onda mogu da umrem ".
Tješi me samo misao da ćeš nas gledati negdje odozgo i da ćeš ipak biti tu u svakom mom vaznom trenutku, iako te ne mogu vidjeti..
Hvala ti za svu ljubav, za svaku riječ, za svaki osmjeh..
Čuvaj me odozgo moj djede..
A ja ću nadam se uskoro da te obradujem sa čim bi najviše volio..

Tvoje prvjenče,
Voli te Vedrana