Nekada ostanemo nijemi na neke gubitke bez obzira koliko smo se pripremali na njih.
Bio si jedna od spona koja me je vezala za majku i tvojim odlaskom kao da opet gubim nju. Za tebe me vežu samo lijepe uspomene, prve lutke koje sam dobila bile su od tebe, prva putovanja van Trebinja bila su kod tebe... Uvijek si bio pozitivan, pun toplih riječi i savjeta.
Tvoje dolaske smo svi čekali sa puno radosti jer smo znali da sa tobom dolazi smijeh, humor, neke nove priče, neki novi doživljaji.
Teško mi pada to kada znam da neće biti onoga iznenadnog poziva: "Ej, bre, stigao sam!", ali ni do sada nas nije udaljila daljina, pa neće ni sada ovaj rastanak. Čuvaćemo uspomenu na tebe i sve lijepe trenutke, ujko.

Tvoja sestrična Radmila Mandić sa djecom