Najdraža moja, heroju mog djetinjstva, prošlo je godinu dana i ne znam da li si se navikla tamo gore. Ja na tvoj odlazak nisam, a kako vrijeme odmiče, mislim da i neću nikada. Spokojan sam jer znam da si gore sa svojima, sa toliko njih s kojima si odrasla i provela život. To mi bar malo ublaži ranu, onu koja i nakon godinu dana krvari jednako kao i onoga dana. Ja učim da živim sam, bez roditelja, bez onih sigurnih leđa. Ne brini, neću odustati.

Tvoj Slobo sa Oljom, Lazarom i Jakovom.