Vrijeme prolazi a tuga se tiho uvukla u moj život i ostala tu - nenametljiva ali stalna kao sjenka koja me prati gdje god da krenem.U svakom danu si prisutna - u mislima koje dolaze same, u uspomenama koje ne blijede,u svemu što si bila i što si mi ostavila.

Boli me što te nisam znala odbraniti od nedostojnih,što nisam imala snage kad je bilo najpotrebnije.Ta bol me prati,ali me i vodi - kao što si me ti cijelog života vodila.Učila si me da budem hrabra,da stojim uspravno i kad je najteže.Danas znam koliko su tvoji koraci bili teški,i koliko je snage trebalo da ih napraviš.Pokušavam da idem tim putem,ali nije lako hodati tragovima koje si ostavila.

Nedostaješ...nosim te u sebi - u svakoj odluci,u svakoj borbi,u želji da budem bolja, dostojnija tebe.

Počivaj u miru, mama.Tvoja ljubav je moja snaga, a tvoj blagoslov svjetlo na mom putu.

Tvoja kćerka Milijana