Tajo moj,

i poslije pet godina… još uvijek te zovem istim glasom, kao da ćeš se odnekud javiti i reći da si tu, još uvijek u imeniku stoji tvoj broj iako se na njega više niko neće javiti.

Oprosti ako ti ponekad moje suze poremete mir koji si zaslužio. To nisu suze slabosti, nego ljubavi koja ne zna drugačije, ljubavi koja i dalje traži svoje mjesto tamo gdje si ti.

Hvala ti za svaku trunku ljubavi koju si mi dao, onoliko koliko si mogao i znao. Jer i tebi je ovo bio prvi život. I znam koliko si se davao, koliko si nas nosio kroz sve, sam i bez odmora, a da nikada nisi rekao da ti je teško. U skladu sa minimalnim mogućnostima. Nije bilo puno, ali jeste dovoljno. 

I znaš šta… da imam priliku da biram opet, bez razmišljanja bih opet izabrao tebe. Jer da nije bilo svega, baš kako je bilo, možda ja danas ne bih bio ovo što jesam. Samo ja znam koliko je bilo teško, i koliko me to oblikovalo.

Tvojim odlaskom ostala je praznina koju ništa ne može ispuniti. Često se pitam zašto je moralo tako rano, zašto sam ostao bez tebe baš tada…
Ali možda je istina da čiste duše imaju prednost kod Boga. Možda je tako moralo biti, da se ne razdvajamo ovdje kroz godine i obaveze, ti da stariš, a ja da idem svojim putem…
Ovako, imam osjećaj da me odatle gledaš, da si uvijek tu, bliže nego što mislim.

Žao mi je što nisi bio tu fizički da vidiš sve ono na šta bi bio ponosan. Koliko puta sam poželio da čujem tvoje „dobro je, sine“…
Ali opet, na neki meni poseban način, bio si tu. I to samo ja znam i osjećam.
Nadam se da ti je postelja nebeska čista i mirna, i da negdje postoji neka dobra nebeska kafana… pa da, kada za to dođe dan, sjednemo jedan naspram drugog, natočimo najbolje bijelo vino i nastavimo tamo gdje smo stali, gdje vrijeme više ne postoji i gdje nas ništa više ne razdvaja.

Nadam se i da je tamo gore ljubav između tebe i majke pronašla svoj mir, neki tihi kompromis… a moja ljubav prema vama ostaje ovdje, jer postoje ljubavi, kao i tuge, koje nemaju gdje otići.

Nikada zbogom.
Samo – do viđenja.
Hristos Vaskrse.

Tvoje čedo, zauvijek malo,
tvoj Đorđije.