Teško je povjerovati da te više nema… kao da je dio mog djetinjstva otišao s tobom. Odrasli smo zajedno pod istim krovom, dijelili sve – od igračaka i nestašluka do tajni i snova. Nisi mi bio samo rođak, bio si kao brat, dio mene i mog života od samog početka.

Sjećanja na nas ne mogu izblijedjeti – naš smijeh, igre, sitne svađe koje bi brzo zaboravili… sve to sada nosim duboko u sebi. Tek sada shvaćam koliko su ti trenuci bili dragocjeni.

Falit ćeš na način koji se ne može opisati riječima. Falit će tvoj glas, tvoj osmijeh, sama činjenica da si tu. Ali znam da ćeš zauvijek živjeti kroz sve što smo prošli zajedno.

Hvala ti za sve godine, za svaku uspomenu i za to što si bio dio mog života na tako poseban način. Čuvat ću te u srcu dok god postojim.

Počivaj u miru brate moj
Svetlana Vučić sa porodicom