Ja te osjećam i danas.
Tvoju ruku na ramenu, tvoju poruku na telefonu, tvoj glas.
Još čujem ono tvoje “Lutko”.
Možda nisi ostala koliko si trebala sa mnom, ali si dala sve od sebe da ostaneš najbolja tetka dok živim. Na tome ti zauvijek i beskrajno HVALA.
Život satkan od sjećanja, puni su tebe, u svakom osmijehu, svakoj suzi, radosti i tuzi.
Ponosni smo što si bila naša.
Tetka, Lutko moja, ljubav ne poznaje vrijeme, ni svijetove.

Tvoja Miljana sa porodicom