Danas se navršavaju dvije godine otkako si nas iznenada napustio. Još uvijek mi je teško povjerovati da te nema i da te nisam uspjela vidjeti poslednji put. Ta praznina i tuga ostaju, jer bih dala sve za još jedan zagrljaj i još jedan razgovor s tobom. Nedostaješ u svakom danu, u svakom sjećanju i u mnogim trenucima kada bih najviše voljela da si tu. Posebno me zaboli kada pomislim koliko bi bio srećan sa svojim unučićima i koliko bi oni voljeli svog djeda. Pričaću im o tebi, o tvojoj dobroti, tvojoj snazi i o tome kakav si čovjek bio. Znaće kakvog su djeda imali i koliko je bio voljen. Vjerujem da nas negdje odozgo gledas i čuvaš. Tvoja ljubav i uspomene na tebe zauvijek će živjeti u našim srcima. Mnogo mi nedostaješ, tata. Zauvijek voljen i nikada zaboravljen. ❤️

Tvoja kćerka Nataša