Najdraži striko naš,
Ne postoje riječi kojima možemo opisati tugu koju osjećamo zbog tvog preranog odlaska. Još mi odzvanja u glavi poslednji put kad si mi rekao ono tvoje “Gdje si moj ciciban” Tvoj odlazak je potresao sve dobre ljude koji su te poznavali, ali naročito porodicu i najbliže koji su poznavajući tebe poznavali jednog velikog čovjeka dobrog srca. Radovali smo se svakom odlasku u naše Mrkonjiće znajući da ćeš nas dočekati širokog osmjeha i raširenih ruku. Bio si i ostat ćeš neko o kome ćemo sa ponosom da pričamo.  Podrška, oslonac, naš najbolji striko uvijek i zauvijek.  Čuvamo te u srcu zauvijek i nikad te nećemo zaboraviti!

Tvoji Vesna, Ana, Vasilije i Anika.