Prođoše dvije najtužnije i najduže godine. I sada, dok ovo pišemo, razum odbija da povjeruje da je ovo za tebe. Fizički te i dalje čekamo i toliko puta pomislimo da će neka vrata da se otvore ili negdje u dvorištu da ćeš se ipak čuti i da ćeš se pojaviti.Tu si, u svakom udahu vazduha. U svakoj misli i molitvi. Uz nas si. I kada smo u dilemi u vezi sa bilo čim, prvo u glavi što svima nama prođe je šta bi Oki sada rekao na ovo. I onda krenemo, svako iz svog ugla, da citira tvoje rečenice pa se čak i nasmijemo. Vječno smo zahvalni Gospodu što smo baš mi tvoja porodica.
Najvoljeniji naš, počivaj u miru i zagrljaju Gospodnjem.

Voli Te tvoja zauvjek zahvalna porodica