Sine moj…

Čini mi se kao da je juče bilo kada sam te prvi put uzeo u naručje. Sjećam se tvoje prve riječi, prvog koraka, prvog osmijeha. Sjećam se kako si rastao u čovjeka na koga sam bio ponosan svakog dana svog života. Kažu da vrijeme liječi sve. Ne liječi, sine. Samo nauči čovjeka da nosi bol. A ova bol, otkako si otišao, ne prolazi. Bio si mlad, cijeli život je bio pred tobom. A danas stojim ovdje i pričam o tebi u prošlom vremenu. To je teret koji nijedan otac ne bi smio da nosi. Bio si moje dijete, moj ponos, moja snaga i zauvjek ćeš ostati dio mene. Dok ja dišem, živjećeš u svakom mom sjećanju, u svakom otkucaju mog srca. Neka te anđeli čuvaju, sine moj.

 Otac Mijo