40 dana tuge i bola za mojim bratom Radenkom. Srce si mi slomio na sitne komade. Otišao si na nebo. Ispratila sam te sa puno tuge i bola. Da možeš da me čuješ rekla bih ti da te neopisivo volim. Radovala sam se svakom našem susretu. Godišnji odmor Dragan i ja smo provodili s tobom u Brekovcu u našoj rodnoj kući. Sad jedino mogu da ljubim tvoju sliku koja je urezana tamo gdje ti nije bilo mjesto. Požurio si ali ne znam zašto si to odlučio. Bio si okružen ljudima koji te vole i poštuju ,znaj samo i nebo je plakalo kada si odlazio. To je dokaz koliko si bio veliki čovjek, prijatelj i brat. Za ovaj gubitak lijeka nema moj rođeni brate. Mama i tata su pored tebe, obećali su mi da će te čuvati. Sad odmaraj moj rođeni neka ti Bog podari mir Radenko moj. Hvala ti na svemu što si učinio za mene, Dragana i Bojana.
Anđele naš nikad zaboravljen.

 Tvoja sestra Ljepa