Četrdeset dana bez tebe, a meni se čini kao vječnost. Još uvijek čekam da se pojaviš na vratima, da čujem tvoj glas, da mi kažeš da je sve bio samo ružan san. Ali tišina je jedino što ostaje.
Otišao si tako mlad… I sa sobom odnio dio mog srca. Bila sam tvoja sestra, tvoja podrška, a ti moja snaga i moj oslonac. Rasli smo zajedno, dijelili dijetinjstvo, tajne, radosti i tuge. Kome sada da ispričam ono što samo ti razumeš?
Nema dana da te ne dozivam u mislima. Nema noći da ne zaplačem za tobom. Naučila sam da živim sa bolom, ali ne i bez tebe.
Zauvijek ću te nositi u sebi – u svakom otkucaju srca, u svakoj uspomeni, u svakoj suzi koja krene kad te spomenem.
Zauvijek voljen, nikad zaboravljen.
Moj voljeni brat, naš anđeo.

Tvoja sestra Aleksandra sa porodicom🤍