Na Savin dan prije 15 godina otišao si tiho i iznenada.
Požurio si na neko bolje mjesto, a nama ostavio tugu i uspomene. Sa neizmjernom ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na tebe i tvoj lik, dobrotu i ljubav kojom si nas darivao.
Ostala su sjećanja na trenutke koje si provodio sa nama uz puno ljubavi i osmjeha. Tvoje prisustvo bilo je neprocjenjivo, a tvoja duša će živjeti kroz uspomene koje smo stvorili. Vrijeme prolazi ali ipak nije ublažilo tugu i bol zbog tvog odlaska. Riječi ne postoje koje bi mogle opisati koliko nam nedostaješ.
S ponosom Te spominjemo i sjećamo se svih trenutaka. Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih vole.

Tvoji namiliji,

supruga Božica Bosa, sin Ilija , kćerka Radmila i ostala mnogobrojna rodbina