Moj dragi tata, previše toga; riječi, želja, djela je ostalo, a vrijeme je iznenada iscurilo. Tvoj odlazak je ostavio najveću prazninu u mom srcu, koja nikada neće zarasti. Na toliko stvari si još trebao da budeš ponosan, mnogo čemu si još trebao da prisustvuješ, ali vjerujem da je Božiji plan uvijek bolji. Nisi nas ostavio, niti to mislim, samo znam da nas čuvaš onako kako jesi i do sada, samo na boljem mjestu, gdje lakše dišeš i gdje te ništa više ne boli. Sada ćeš ti imati od mene bezbroj propuštenih poziva dnevno, a ne obrnuto, kao i što je bilo do sada, ali ćeš uvijek znati kako je tvoja Biba provela svaki dan. Mnogo stvari se promijenilo, ali svijet koji si ti stvorio oko mene i za mene, neće nikada.

Tvoja Teodora