Dragi druže, tvoj život nije bio tih, bio je kao kafana u ponoć, glasna pjesama, šala, smijeh i priča koja se ne završava. Živio si onako kako malo ko zna i može, punim plućima i bez zadrške. Otišao si ali tvoj duh ostaje da živi sa nama svima koji su te znali i voljeli, ostaje u svakoj pjesmi i svakoj čaši koju podignemo i nazdravimo za tvoju dušu. Putuj Duško i ne boj se, ti pred Boga imaš sa čim stati pun kofer dobrih dijela, neiskvarenog srca i duše. Ovo nije zbogom, ovo je doviđenja do nekog novog susreta u nekoj nebeskoj kafani...

Mirko i Zlata