Sa neizmjernom boli i slomljenim srcima,opraštamo se od najboljeg druga našeg sina,koji nas je tragično i prerano napustio.

Gledali smo njihovo prijateljstvo kako raste, kako se kroz godine pretvara u neraskidivu vezu punu osmijeha, povjerenja i iskrene bliskosti.
Danas ostaje tišina koja boli više od riječi i praznina koju ništa ne može ispuniti. Teško je prihvatiti da je jedno tako mlado srce prestalo da kuca.

Bol koji osjećamo nosimo zajedno sa našim sinom, svjesni da se gubitak ovakvog prijatelja nikada ne preboli-s'njim se nauči živjeti. Njegov osmjeh, dobrota i trag koji je ostavio u našim životima ostaju zauvijek.

Počivaj u miru dragi dječače.
Neka ti je laka zemlja i vječni mir u Carstvu Nebeskom.

Pero Miš sa porodicom