Dragi Nemanja, brate moj voljeni...

Pola godine je prošlo otkako si otišao, a tuga koja je ostala za tobom ne slabi — samo sve jasnije vidimo koliki si dio našeg života bio. Tvoja tišina, ona dobra i plemenita, danas najviše nedostaje. Nema te, a svuda si oko nas - u sjećanjima koja izbijaju kad se najmanje nadamo, u svakom trenutku kad nam zatreba tvoja mirna riječ i način na koji si, bez mnogo govora, činio da se osjećamo sigurnije. Nedostaje tvoja blizina, tvoj pogled koji je govorio više nego mnoge riječi, ona tvoja tiha snaga kojom si nas držao, iako nikad nisi želio da se vidi koliko zapravo nosiš. Ne postoje riječi koje mogu opisati koliko si nam značio, niti postoji nešto što bi moglo zamijeniti tvoju dobrotu. Dao si nam ljubav koja je skromna, nenametljiva, ali duboka i postojana - baš kao što si i ti bio. Nosimo te u sebi svako na svoj način: ja kao tvoj brat, u bolu koji ne prolazi; moja supruga u zahvalnosti za tvoju blagost; i naša mala Dora, koja te i danas spominje čistim dječijim glasom, onako kako samo dijete zna da voli i pamti.

Za nas nisi otišao.
Samo si se preselio u ona najtiša mjesta u našim srcima, gdje te čuvamo i gdje te niko i ništa ne može dotaći.

Čuvamo te u svakom danu...

Tvoj brat Stefan sa suprugom Kristnom i ćerkom Doroteom❤️