Dušo, duše moje

 Zazvat ću te danas tišinom, pogledom, bez ijedne izgovorene riječi- samo srcem.
Pitat ću te čuješ li valove mog glasa, jesi li sretan tamo gdje svjetlost ne boli, gdje nema rastanaka ni praznih mjesta za stolovima. Možda mi ne odgovoriš, ali ja ću znati.Jer kad vjetar prođe kroz krošnju čuje se tvoj smijeh.Kad kap kiše dotakne moje lice, osjetim dodir tvoj. Reći ću ti da mi nedostaješ, onako jednostavno, bez suza.Jer suze više ne mogu nositi ono što duša šapuće u molitvi. I ako nebo ima vrata, vjerujem- jednom ćeš ih otvoriti i reći

" Tu sam.Sve sam čuo."
A ja ću tiho odgovoriti

" Znam. Nikad nisi otišao."

Hristos Vaskrse, jedini moj