Nisi nestala, bako — samo si postala svjetlost.
U toj svjetlosti osjećam tvoj dodir kad mi zatreba snaga, tvoj glas kad sumnjam, i tvoje ruke koje me grle kad pogledam nebo.
Hvala ti što si me naučila da volim bez mjere, da opraštam, da budem dobra čak i onda kad boli.
Hvala ti za svaki osmijeh koji si mi darovala, za svaku riječ utjehe.
Nedostaješ mi svakim dahom, ali u svakom tom dahu ti živiš.

Volim te beskrajno bako,
Tvoji Emilija i Miloš