Draga Aida,
vijest o tvom iznenadnom odlasku nas je sve duboko potresla. Nevjerica, muk i nada da je sve samo greška ispunjavali su naše misli. Bila si puna života i uvijek unosila radost i osmjeh gdje god bi se pojavila, kao da si znala koliko kratko će tvoj put trajati. Ostaje prazna školska klupa i sjećanje na dane i uspomene koje smo zajedno stvarali. Bićeš sa nama na našim susretima i dalje, jer ćemo te čuvati od zaborava. Tvoj duh i osmijeh živiće u svakom od nas, zauvijek ćeš biti dio našeg razreda.

Tvoj razred iz gimnazije