Naš dobri djede i pradjede, prođe pola godine od tvoje smrti ali koliko god vremena prolazilo, bol zbog tvog odlaska ne blijedi. Ipak, u nama živiš kroz svaku uspomenu, svaki savjet koji si nam dao i svaku priču koju si nam ispričao. S tobom smo učili šta znači pošteno živjeti, radovati se malim stvarima i voljeti svoju porodicu više od svega. Tvoj život bio je primjer snage, dobrote i mudrosti. Nisi mnogo govorio, ali ono što bi rekao imalo je težinu i smisao. Bio si oslonac svima nama, a posebno tvojim unučićima i praunuci, koji su te gledali kao heroja i prijatelja. Nedostaje nam tvoj osmijeh, tvoje ruke koje su nas štitile i tvoje oči u kojima smo uvijek nalazili sigurnost. Nedostaješ nam, djede, svaki dan. Iako nisi ovdje, tvoja ljubav ostaje u našim srcima i vodi nas kroz život. Znamo da bi želio da budemo hrabri, da nastavimo putem koji si i ti živio – putem čestitosti, dobrote i vjere.
Teško je izgovoriti „počivaj u miru“, jer bi željeli da si još ovdje. Ali vjerujemo da si sada na boljem mjestu,u Carstvu Nebeskom, da nas gledaš i čuvaš kao naš anđeo. Hvala ti za sve što si bio i što ćeš zauvijek ostati u našem životu – naš učitelj, naš čuvar i naš anđeo.

Tvoja unučad: Pero, Milica, Ivan, Ivana, Nataša i Mladen; praunuka: Anastasija