Prošlo je pola godine otkako si nas napustio, voljeni naš, a i dalje te tražimo u svakom danu, u svakom osmijehu, u tišini doma. Otišao si tiho, onako kako si i živio – skroman, plemenit i blag. Bio si naša sigurnost, naše utočište i naš oslonac. Tvoj pogled pun razumijevanja i ruka koja nas je uvijek hrabrila, ostali su urezani u našim srcima zauvijek. Hvala ti za svaku riječ podrške, za svaki savjet koji nam je osvijetlio put,  za tvoju snagu koja nas je učila kako se bori i za tvoju dobrotu koja nas je učila kako se voli. Iako te ne vidimo, osjećamo te. U tišini jutra, u pričama koje si pričao,u našim srcima i molitvama – ti si tu. Počivaj u miru, naš voljeni.
Tvoja porodica te voli i pamti dok diše.

Tvoja supruga: Petra, kćerke: Snežana, Branka, Dragana; zetovi: Milorad i Aleksandar