Gigo naš.. pišemo ti ovo još uvijek nesvjesni činjenice da si nas napustio. Nije ovako trebalo biti, nismo se ovako dogovorili. U našoj kući bio si puno više od brata, djevera i strica.
Bio si nježna duša naše kuće, a istovremeno stameni oslonac i podrška.
Obično se nisi javljao kad krećeš na put, već po dolasku, ali to jutro bilo je drugačije. Ne samo da si se javio, ni ne sluteći da je poslednji put, poljubio si svo troje - Emiliju, Elenoru i Vasilija. Kako sad da nam neko objasni da to nije bio poslednji pozdrav?
Gigo moj.. Sve ove godine živjeli smo u slozi, bodrili jedno drugo kroz životne oluje, zajedno se radovali lijepim stvarima.
To jutro sam ti poželjela srećan put, a sad ti želim mirne rajske staze.
Dok je nas, sjećanje na tebe će biti vječno, a naša djeca će odrastati uz priče kako imaju svog anđela čuvara- svog strika Giga.

Vole te zauvijek brat, nevjesta i djeca.