Postoji ljubav koju smrt ne može prekinuti, tuga u kojoj vrijeme ne može izliječiti i sećanja koja nikada ne mogu da izblijede. I poslije 11 godina postoje noći u kojima nam tvoj mio glas fali najviše na svijetu. I dani u kojima izčekujemo da iza nekoga ćoška kuće pojaviš se sa veselim osmjehom na licu. Dozivamo te u mislima, a srce nikako da prihvati da te nema... Fališ u svakom trenutku, u svakoj riječi u svakom danu u svemu što je prošlo i što će doći. Dragi naš Mićo boli to prazno mjesto koje je ostalo i to pola srca sa kojim živimo....Ali dok živimo bićeš vječno u našim srcima voljen i nikada zaboravljen

Vole te tvoji...otac, majka sestra i brat sa porodicom.