Draga tetka,

Kako ostati "na visini zadatka" i reći nešto tiho, tanano, nenametljivo, dostojno tvoje ličnosti? Još dugo ćemo, dok budemo koračali dobro poznatim hodnikom osluškivati jedan glas, tražiti miris svježe ispečenog koača, činiće nam se dugo da nam se još uvijek raduje tvoj šarmantni lik. I neće biti lako, ali mi ćemo igrati dalje, baš onako kako znamo da bi željela.

Jer sve što je dobro i lijepo u tvom čistom biću ostaje sa nama.

Volimo te i čuvamo od zaborava.

Tvoji Jovanka, Slađana i Stefan