Posljednji pozdrav
Braco moj, za srce si me ujeo.
Nisi nas smio ovako ostaviti. Šta da kažem Joku mom kada me pita gdje mu je najbolji ujko? Šta da kažem Vuku kada me pita gdje je tata? Šta da kažem Dunji i Irini koje će te zauvijek tražiti u svakom svom koraku? Kako da utješim majku, tatu, brata, našu Draguju? Kako sebe da utješim i kako da naučim živjeti sa ovolikom tugom?
Ne mogu da prihvatim da te više nema. Kao da ćeš svakog trenutka otvoriti vrata nasmijati se i reći da je sve ovo bio samo ružan san. A znam da nećeš. Ostale su uspomene, tvoj glas koji odzvanja u našim srcima, tvoj osmijeh koji nikada nećemo zaboraviti i ljubav koju ni vrijeme ni smrt ne mogu ugasiti....
