Sjećanje
Brate mili,
Prođe evo i pola godine od kada si nas napustio zauvijek. Opaka bolest te je na brzinu savladala, uništila tvoju plemenitu dušu, a nas ostavila doživotno da tugujemo. Tu prazninu ništa ne može nadoknaditi. Fizički si odsutan ali si uvijek tu prisutan sa nama svakoga trena, svakoga dana u našim srcima, mislima, snovima. Ne zoveš, ne javljaš se više, ali ja se stalno družim sa tobom u snovima, pričamo se, vozimo se tvojom džetom kao nekad. Uvijek osjećam tvoju prisutnost, pa sam izabrala ovaj način da pričam sa tobom, misleći da ćes ipak negdje čuti, dobra dušo. Bio si brat i svojim kolegama, prijateljima i svim poznanicima koji su te mnogo voljeli i sigurno te ni oni...
