I više nikada ti nećemo moći pokazati koliko smo ponosni što smo te imali. Imamo te i dalje, ti si tu, dišeš i postojiš. I više nikada se neće ponoviti subota veče u tvom stanu. I više nikada neće biti onog osmijeha u Bajamontiju. Neće biti onog čuvenog "Markiša". Otišao si nam rano, tiho i nečujno. Nismo uspjeli ni da se zagrlimo, pozdravimo. Nismo uspjeli ni da ti se zahvalimo za sve ono što si radio za nas, a radio si mnogo.
I ne brini za Ivanu, Anastasiju i Laru. Čuvaćemo ih kao što si ih i ti čuvao. Zbogom strikane moj!

Marko sa porodicom