Kada nam odlazi dio duše, ne boli smrt već boli sve ono što ide poslije. Praznina koja nikada neće biti popunjena. Najviše boli nemogućnost da još nešto uradimo za tebe, moj brate. Bole riječi koje ti nismo rekli, a mogli smo. Suze i uspomene. Čak ni suze nisu najgore. Najgore je ono u meni, onaj bol i osjećaj nemoći, kada gledam u Nebo i pitam " Zašto baš ti? "
U najvećoj boli prođe i ovih 40 dana, samo jedan od milion dijelova koji će me navikavati da te više nema, mog brata plemenite duše. Neka ti je laka crna zemlja i pokoj duši. Amin.

Sestre Rada i Nada